Përshtypjet e tjerëve për një shqiptar, shestanas prej Ljares

Dr Miloš Milošević

Naučni dometi Vinka Malaja

Vinqenc MalajSabrana djela su, bez sumnje, san svakog naučnog radnika. Tek tada se na jednom mjestu sreću razne, obično rasute i teško dohvatne objavljene teme, koje su tokom života preokupirale istraživačku žeđ autora. A pisac ima utisak da je izvršio svoju dužnost i svojim nasljednicima obezbijedio lako korišćenje svoga djela. Poznati albanolog široke erudicije dr Vinko Malaj, objavio je, 1999, u svojoj sedamdesetoj godini dvije knjige ulcinjskog izdanja, društva ''Don Gjon Buzuku'', sa 50-tak radova, na 600 strana (''Të dhana albanologjike folklor, bibliografi, histori'' 1-2). Tu je obuhvaćeno 30-tak ključnih tema naučnog  interesovanja samog Malaj, ali su prikupljeni I osvrti raznih grugih pisaca, pjesme, izložbe i slično. Knjige su višejezičke (albanski, hrvatski ili srpski, italijanski i engleski), jer se  oštovao princip prvog, izvornog izdanja. Naravno da bi za sve bilo korisnije da su se mogli dati i paralelni prevodi, makar za dva prva spomenuta jezika, ili dobri rezimei, ali bi to svakako znatno povećalo troškove izdanja.

U našem sažetom osvrtu na to opsežno djelo, privukle su nas neke tematske cjeline, koje bi, vjerovatno, mogle biti od interesa i za širi naučni auditorijum ''Godišnjaka''. Tu su, u prvom redu, ličnosti Đurđa Kastriota, Gjona Buzukua, Vicka Zmajevića i Julija Balovića, a treba obratiti pažnju na tri sinteze o radu franjevaca među Albancima, posebno o njihovim patnjama za vrijeme diktature Envera Hodže. Stručnjaci iz domena albanskog folklora naći će i niz dragocjenih radova toga karaktera, a bibliografi ozbiljne priloge bibliografiji. Ali prije svega, ko je Vinko Malaj? Kada je poslije završetka osnovne škole u rodnom selu Krajine (Livari,1928.), krenuo u klasičnu gimnaziju, pa na filozofiju i teologiju, Malaj svakako nije ni slutio da će mu se otvoriti velike domaće I svjetske biblioteke i da će ga opiti neslućenim mogućnostima i ljepotama istraživanja i studiranja. Ali kada se to već dogodilo, naročito u Dubrovniku, Kotoru i Rimu, on se više nije mogao oteti snažnoj matici nauke koja ga je trajno nosila kroz život. Bilo kao bibliotekar, ili student u ''La Sapienza'' u Rimu, gdje doktorira iz albanologije, pa profesor crkvene nacionalne povijesti u Skadru, ili učesnik desetak međunarodnih naučnih skupova, padre Malaj, pored svojih redovitih crkvenih dužnosti, ostaje vjeran I svojoj drugoj životnoj orijentaciji. Svejedno mu je da li je u Dubrovniku, Kotoru, Zagrebu, Rimu ili u skromnoj ćeliji franjevačkog samostana u Tuzima, bogata biblioteka i arhivski ispisi, jedan su od svjetova u kome živi. Pritom treba dodati da Vinko Malaj nije samo čovjek vjere I nauke. On je u znatnoj mjeri i poklonik umjetnosti. Zato su i u ovim knjigama posvuda razasute reprodukcije crtaža i skulptura tog darovitog amatera, koji je umjetnosti prilazio na poseban način. To se naročito dobro vidi iz posebne knjige ''Naturae et artis opus'' gdje ga pratimo kako u prirodi traži I nalazi onaj kamen i drvo, koji u sebi već nose svoje tajne, potencijalne forme i likove. Onda ih umjetnik svojim čekićem, nožem i  dlijetom samo hoće da oslobodi, probudi i oživi. Ne miješa se u božje stvaraloštvo, ali je očaran njime, pa sarađuje, da ga iz bliza dodirne I približi svojim ljudskim asocijacijama. Sasvim je prirodno da je istraživačka tema koja je najviše privukla Malaja bila golema istorijska figura Đurđa Kastriota, koji je u prvoj polovini XV st. uspio da junačkim otporom znatno zadrži osmanlijsku silu da, na putu ka Evropi, ne preplavi olako i brzo Albaniju i ostale balkanske države. O tome je, doduše, već postojala brojna svjetska literatura, jer je zapad sve to pratio i ocijenio veliki značaj takvog procesa. Ipak, Malaj  je akribičnim radom u bibliotekama otkrio praznine, u evidentiranju svega što je bilo posvećeno Skeder begu, tim prije što njega nije zanimao samo istoriografski, nego I književni, likovni i muzički aspekt te problematike. Iz tog razloga u Malajevim studijama nalazimo posebne radove o bibliografskim novostima, nepoznatim latinskim pjesmama i drugim literalnim djelima,

raznim kompozicijama, pa čak i operama istaknutih muzičara, kao u Italiji Vivaldija, a u Francuskoj, na tragediju akademika Antoine de la Motte-a, kompozitora Rebel i

Frankera (Francoeur). Što se tiče brojnih, pa i nepoznatih likovnih ostvarenja Skender bega, Malaj je uspio da ostvari dvije velike izložbe umjetničkih djela u Njujorku i Rimu. Iz svih tih razloga Malaj na italijanskom jeziku piše opsežni rad o potrebi sistematske koordinacije postojećih bibliografija o Kastriotu, pa ti stari, kao i brojni novi podaci, zaista impresioniraju obiljem značajnih imena ličnosti, koji su toj temi dali svoje doprinose. Veoma je važno da je p. Malaj dao i reprodukcije notnog materiala opera, originale latinskih poema, ili umjetničkih likovnih ostvarenja, pa sve to skupa ubjedljivo dokazuje koliko je bio naučno koristan njegov dugogodišnji istraživački napor sinteze. U vezi sa Skederbegom, p. Malaj se pozabavio i likom poznatog talentovanog avanturiste i prijatelja glasovitog zavodnika Kazanove, Budvanina Stjepana Zanovića, koji se izdavao za nasljednika Đorda Kastriota. Mnogi novi bibliografski podaci o Zanoviću doprinose da će svaki budući istraživač tog avanturističkog lika morati da posegne i za ovim Malajevim radom.

Značajna Malajeva tema o Đon Buzuku, nije zanimljiva samo zato što je društvo sa tim imenom, izdalo Malajeva djela, nego prvenstveno zato što se radi o manje poznatoj, a veoma krupnoj ličnosti koja je 1555. god. izdala prvu štampanu albansku knjigu, sačuvanu u Vatikanskoj biblioteci. U stvari radi se o dijelovima brevijara, rituala i o pomoćnim dijelovima Mise, ali to nije Misal u pravom smislu te riječi. I pored toga ta prva albanska knjiga navodi se u literaturi kao Misal jer je tako nazvana od nadbiskupa Kazazija, koji je prvi pronašao u biblioteci 1740. godine. Oskudni su podaci o Buzuku i nije sigurno utvrđeno gdje je bilo mjesto štampanja ''Misala'', ali je sigurno da je bio svećenik i da je kako sam kaže, knjigu štampao iz vjerskih, patriotskih i prosvjetnih razloga. Posebna je zanimljivost knjige da je u cjelini alfabet latinički, ali za ona slova koja ne postoje u latinskoj, odnosno italijanskoj grafiji, Buzuku je koristio sedam ćirilskih slova. Vicko Zmajević je samo posredno privukao Malaja, jer je kao nadbiskup barski (1701-1713) u Mrkinju kraj Lješa 1703. god. Organizovao ''Pokrajinski ili narodni albanski koncil'', čiji su zaključi izdati 1703. na latinskom, a 1706. god. na albanskom jeziku. Istorijsko-lingvastička analiza tog albanskog teksta privukla je p. Malaja i on je sa tom temom 1973. god. odbranio doktorsku disertaciju sa najvišom mogućom ocjenom. Ali pored toga, p. Malaj je zahvatio I političku istoriju sa početka XVIII st., odnose Zmajevića sa turskim pašom i slično, pa je teza od šireg značaja. Bilo bi od koristi kada bi se taj istoriografski aspekt teze, i kasnija autorova saznanja naročito u vezi sa Zmajevićem, posebno objavio u prevodu na naš jezik. Nećemo iznositi dragocjene bibliografske podatke o Valentiniju, Baldačiju (Baldacci) i trojici autora kapitalnog djela svjetske istoriografske literature ''Illyricum sacrum'', ali se treba zadržati na obradi petojezičkog rječnika Julija Balovića, jer je taj rad, poslije prošlogodišnjeg ''Godišnjaka'', sa pravom ponovno objavljen i među sabranim djelima p. Malaja. Bilo je teško naći autora koji bi prihvatio da se u cjelini upusti u analizu petojezičkog Balovićevog Rječnika iz 1693. god., jer su tamo, osim našeg i italijanskog jezika, uvrštene i riječi na albanskom, grčkom I turskom. To su, naime, bili jezici u trgovačkim lukama jadranskog I mediteranskog prostora. Rječnik nije veliki i očito još nije bio dovršen od Balovića, ali je veoma velikog značaja pa je veliki uspjeh da je sada, zahvaljujući p. Malaju, obrađen u cjelini. Ne ulazeći u bogatu  faktografiju o radu franjevačkog reda, posebno o zabilježenim imenima i patnjama pojedinaca koji su i život dali u progonima nemilosrdne državne ateističke ideologije, naveo bih na ovom mjestu tri primjera indoktrinacije takve vrste iz ''Rječnika današnjeg albanskog jezika'' izdatog u Tirani 1980. a u Prištini, sa nekim izmjenama, 1981. god. ''MISIJA – grupa kršćanskih popova koji šire vjerske dogme i razvijaju mnogostruku reakcionarnu djelatnost''. - ''FRANJEVAC - kaluđer jednog katoličkog reakcionarnog reda, osnovanog u XIII stoljeću.'' - ''VJERA-slijepo vjerovanje...nespojivo sa znanstvenim i materijalističkim pojimanjem svijeta; skup dogmi koji daju posve krivu, idealističku i reakcionarnu koncepciju svijeta, a zakleti je neprijatelj znanstvenog napretka''.

 

Marrë prej Godišnjak pomorskog muzeja, Kotor. Përkthimin shqip do ta botojmë në ndonjënin e numrave të ardhshëm.